Dusa je ta koja osjeca a ne vidi,ona prepoznaje rijeci Bozije...
Uzeli su nam grad,
ali još više sebi.
Jer oni ne znaju da citaju
poruke s otpalog lišca
oni ne mogu da vide
visove snova u vodi,
oni ne znaju da ulice
imaju i staze kroz srca.
I nisu nam grad uzeli,
tek nemuštu prazninu.
Grad je otišao sa ljudima,
Sa onima koji ga vole
sad zivi u svakom od nas,
beskrajan u našoj tjeskobi.
Sada još više volimo
i ono cega nema
dok vjetar raznosi lišce
po alejama duša
i rijeke teku u vis
niz naše pruzene ruke.
Zemljo tisucljetna,
Na vjernost ti se kunem,
Od mora do Save,
Od Drine do Une.
Jedna si jedina,
Moja domovina,
Jedna si jedina,
Bosna i Hercegovina.
Bog nek ' te sacuva,
Za pokoljenja nova,
Zemljo mojih snova,
Mojih pradjedova.
Jedna si jedina,
Moja domovina,
Jedna si jedina,
Bosna i Hercegovina.
Pomoc Tvoju saputnikom narodu Bosne ucini
Ovaj svijet je kao duboko more, jer šta drugo jesu ovi pricini?
Ovaj Sejfija stalno place u Bijeljini
tako vrijeme docekasmo, ljudi postadoše nevjerni.
Dušmanin i neznalica se poštuje
Bogobojazni nevolju podnose
nemarnost svijetom odavno vlada
i bezbrižnost u željama stežalim od slâdâ:
Tako Ti casti hiljadu i jednog Tvog imena
oprosti, pomozi
Ti koji voliš praštati otvori vrata dobrote, o Plemeniti.
U Zvorniku u malome gradu, tu ti sjedi Turhanbegovicu, a do njega pasa Fidahicu, na Divicu sarhos Ali-pasa, a na Drini Adil buljubasa. Pokraj Drine zvornicka fukara, ljuto cvili zvornicka fukara: "Aman,aman,sarhos Ali-pasa, ne daj pasa u Bosni nizama!" "Ne brini se,zvornicka fukaro, napis'o sam sitnu bujruntiju, a na ruke sarajskom ajanu, neka kupi mlade Sarajlije, nek'ih salje zendjil Posavini!"
Ja sam Bosnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!
Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!...
Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!
Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.
S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!
Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,
Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!
Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...
Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije;
gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko ce naci bolju?!
A majka vasa zemlja vam je ova;
Bacite pogled po krsu i polju,
Svuda su groblja vasih pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, sto je branit znase,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vase.
Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka place za svojijem cedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vratite se njoj u narucja sveta;
Zivite zato da mozete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!
Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nece;
Bolji su svoji krsevi i goli
No cvijetna polja kud se tudjin krece.
Ovdje vam svako bratski ruku steze -
U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krse sve vas, sve vas veze:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije, -
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...
Kad se nebo rascijepi,
i posluša Gospodara svoga, a ono će to dužno biti,
i kada se Zemlja rastegne,
i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni,
i posluša Gospodara svoga, a ona će dužna biti.
O čovječe, ti se mnogo trudiš (idući) svome Gospodaru, pa ćeš svoj trud naći,
onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data,
lahak račun će polagati,
i svojima će se radostan vratiti.
A onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data,
propast će prizivati,
u ognju će gorjeti,
jer je sa čeljadi svojom radostan bio,
i mislio da se nikada neće vratiti,
a hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!
Znaš Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. [...]
Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.
Zvornik
Na planini na visini
Kula grad se bijeli,
a u kuli Omer pasa
uz tamburu sijeli.
Sa bedema zvuk tambure
cuje se do Drine,
u Zvorniku srce para
lijepe Emine.
Ostala mlada neudata
rad tambure i rad derta.
Danguba je suze liti
s Drinom ce se zagrliti.
Ode pasa i Emina
bez dzenaze i bez dina,
odnese ih valovima
plahovita Drina.
U plavo Bozje prijestolje
klicu zvuci s bogomolja!
To su pjesme zemlje moje
gdje huce gore i sume polja.
Mila, sura i zestoka-
Bosna na zemlji krvavoj...
Cuvam Te kao i dva oka!
Ja sin sam tvoj,
zemljo!
Ja sin sam tvoj!
Tamo na uni-zlatno zrnce,
a na Drini-zora plava...
U Neretvi spava sunce,
niz ravnine se razliva Sava...
Krene li dusman ti na zide,
u san starih mezarova,
udarice na sehide,
sto krv ce liti za brda ova!
Mila, sura i zestoka-
Bosna na zemlji krvavoj...
Cuvam Tebe kao i dva oka!
Ja sin sam tvoj,
zemljo!
Ja sin sam tvoj!
