SULTANOVICI

Uzeli su nam grad,
ali još više sebi.

Jer oni ne znaju da citaju
poruke s otpalog lišca
oni ne mogu da vide
visove snova u vodi,
oni ne znaju da ulice
imaju i staze kroz srca.

I nisu nam grad uzeli,
tek nemuštu prazninu.
Grad je otišao sa ljudima,
Sa onima koji ga vole
sad zivi u svakom od nas,
beskrajan u našoj tjeskobi.

Sada još više volimo
i ono cega nema
dok vjetar raznosi lišce
po alejama duša
i rijeke teku u vis
niz naše pruzene ruke.

Zemljo tisucljetna,

Na vjernost ti se kunem,

Od mora do Save,

Od Drine do Une.

Jedna si jedina,

Moja domovina,

Jedna si jedina,

Bosna i Hercegovina.

Bog nek ' te sacuva,

Za pokoljenja nova,

Zemljo mojih snova,

Mojih  pradjedova.

Jedna si jedina,

Moja domovina,

Jedna si jedina,

Bosna i Hercegovina.

Pomoc Tvoju saputnikom narodu Bosne ucini

Ovaj svijet je kao duboko more, jer šta drugo jesu ovi pricini?

Ovaj Sejfija stalno place u Bijeljini

tako vrijeme docekasmo, ljudi postadoše nevjerni.

Dušmanin i neznalica se poštuje

Bogobojazni nevolju podnose

nemarnost svijetom odavno vlada

i bezbrižnost u željama stežalim od slâdâ:

Tako Ti casti hiljadu i jednog Tvog imena

oprosti, pomozi

Ti koji voliš praštati otvori vrata dobrote, o Plemeniti.